(24.02.2010)

GDJE ANALITIČARI VIDE DRŽAVE BRIC KROZ 50 GODINA?

Piše: Peter Jenčič, fond manager MP DZU d.d.

PREDSTAVLJANJE INVESTICIJSKOG FONDA MP-BRIC.HR I OBRAZLOŽENJE, ZAŠTO ĆE FOND I U 2010 GODINI BITI JEDAN OD NAJBOLJIH PROIZVODA NA TRŽIŠTU HRVATSKIH INVESTICIJSKIH FONDOVA

MP-BRIC.HR – Budi Racionalan, Investiraj u Centar
Investicijski fond MP-BRIC.HR bio je 2009. godini najprofitabilniji među svim hrvatskim investicijskim fondovima. Ostvario je godišnji prinos u visini od 63,61 % i time prestigao dva druga dionička investicijska fonda kojima upravlja društvo za upravljanje MP Invest d.d., a to su MP-GLOBAL.HR i MP-MENA.HR. Za uspješno upravljanje je bez sumnje zaslužna investicijska politika fonda i pravovremeni odaziv na promjene globalne gospodarske situacije. U nastavku teksta ćemo predstaviti države, koje predstavljaju skupinu BRIC država i razotkriti, zašto smo uvjereni, da je investiranje u investicijski fond MP-BRIC.HR, također i u 2010. godini najracionalnije. Uvjereni smo, da će MP-BRIC.HR i u 2010. godini biti jedan od najboljih investicijskih proizvoda na tržištu hrvatskih investicijskih fondova.

NEKE OSNOVNE ČINJENICE O SKUPINI ZEMALJA BRIC
U prošlim godinama su BRIC države ostvarile više od trećine globalnog gospodarskog rasta, u krizi se taj postotak još povećao. U Rusiji, Brazilu, Indiji i Kini živi oko 45 % svjetske populacije. Promijenjeni odnosi u globalnoj ekonomiji se primjećuju pri sve većem samopouzdanju tih država kod branjenja vlastitih interesa. Kina je pred nekoliko godina prestigla Japan kao najvećeg kupca američkih državnih dužničkih vrijednosnih papira, što joj daje dobru pregovaračku poziciju. Indija već dugo nije samo globalni “call centar“, štoviše radi povoljnih demografskih kretanja nudi najljepši svjetski potencijal rasta u narednih 50 godina, usto je dobro krenula na put reformi, privatizacije i industrijalizacije. Po podacima Svjetske banke je u 2006 godini u Indiji čak 56 % radne snage radilo u poljoprivredi, koje je ostvarila samo 18 % BDP.

Rusija sa bogatim nalazištima nafte, plina, nikla i ostalih sirovina, dobiva na svjetskom utjecaju i moči, što skoro svaku zimu osjeća i razvijena Evropa. Brazil je kao najveće i najvažnije gospodarstvo u Latinskoj Americi sa raspršenim gospodarstvom, u krizi pokazao izuzetnu otpornost na vanjske šokove i pad potražnje kod ključnih izvoznih partnera. Država, u kojoj živi skoro 200 milijuna stanovnika te se po broju stanovnika svrstava na peto mjesto na svijetu (iza Kine, Indije, SAD i Indonezije), ostvaruje približno 2,5 posto svjetskog BDP. Brazil je vrlo bogat nalazištima prirodnih bogatstava. Ključni izvozni proizvodi su željezna ruda, šećer, etanol, čelik, kava, računala i zrakoplovi. Unatoč činjenici, da je Brazil sa skoro 200 milijardi dolara izvoza dvadeset treći najveći svjetski izvoznik, uspijeva dva puta veća Kina izvoziti gotovo osam puta više roba i usluga. Također se uloga trgovinske razmjene između Kine i Brazila trajno povećava. Izvoz Brazila u Kinu iznosi 11,6 %, a uvoz 12,4 %. Usprkos povećanim aktivnostima, između države koja je gladna sirovina, i države koja ih može osigurati, na prvom mjestu među trgovinskim partnerima su još uvijek Sjedinjene američke države.

RAZLIČITI POLITIČKO-GOSPODARSKI SUSTAVI U SKUPINI DRŽAVA
Brzo rastuće države su u prošlosti predstavljale zanimljivu priliku za ulaganje, koju je pratio nešto veći politički rizik. Unatoč činjenici, da se radi o četiri zemlje s vrlo različitim političkim sustavima (u Kini je kombinacija komunizma i kapitalizma, Brazil ima socijalističko-federativno uređenje, gdje predsjednik ima velik utjecaj, u Rusiji je autoritarni komunizam stvorio nekoliko bogatih i izuzetno utjecajnih gospodarsko-političkih obitelji, a u Indiji imaju mješavinu tržno-planskog sistema sa gomilom birokracije), su zadnjih godina te države napravile izuzetan napredak u stabilizaciji ekonomije i smanjenju političkog rizika.

SNIŽENJE KAMATNIH STOPA KAO ODGOVOR NA KRIZU
Jedinstvena karakteristika svih država iz skupine BRIC je, da su centralne banke drastično snizile referentne kamatne stope (na slici 1 i slici 2 prikazujemo rusku i brazilsku referentnu kamatnu stopu).

Slika 1

Slika 2

Izvor: Bloomberg, 15.1.2010.

Centralnim bankama su ti mehanizmi za oživljavanje gospodarske aktivnosti postali opet dostupni, kad se snizila inflacija, te zbog činjenice, da se je opasnost pregrijavanja gospodarstva sa svjetskom krizom drastično smanjila (na slici 3 prikazujemo kretanje inflacije u BRIC državama). Snižavanje kamatnih stopa ili drugačije rečeno, ekspanzivna monetarna politika, zbog pojeftinjenja novca utječe stimulativno na gospodarski rast.
Slika 3

Izvor: IMF World Economic Outlook, listopad 2009.

FISKALNE MJERE
Osim toga su se države na gospodarsku krizu odazvale sa stimulacijskim paketima. U tim mjerama ističe se Kina, koja je u odnosu na BDP namijenila najveći iznos, u postocima čak 14 %. Primarno su bila sredstva namijenjena za popunu kapaciteta, koji su se realizirali sa nužno potrebnim infrastrukturnim projektima (ceste, željeznica, hidro i termoelektrane,…), slijedile su zdravstvene i socijalne reforme (s ciljem smanjenja stupnja štednje, koja bi oslobodila izuzetnu komponentu domaće potražnje), poljoprivredna reforma (s ciljem, da se razlike među urbanim i ruralnim djelom stanovništva smanje) i skupina poreznih olakšica i rasterećenja određenih gospodarskih djelatnosti. Glavna namjera kineskih protu-kriznih mjera je bilo aktiviranje domaće potražnje. Na slici ispod dajemo prikaz da su mjere bile barem djelomično uspješne.

Izvor: Bloomberg, 15.1.2010.

S druge strane je Kineska ekonomska politika bila donekle kontradiktorna, pošto je vezanjem valute renminbi na dolar (koji je skoro cijelu godinu gubio u usporedbi sa ponderiranom košaricom valuta) dobila na izvoznoj konkurentnosti, što se vidi na padajućem tržišnom udjelu izvoznika iz drugih azijskih država. Na taj način (s niskom vrijednosti juana), Kina u svijet izvozi deflaciju i uvozi inflaciju. Drugim riječima, uvozni proizvodi sa u Kini skuplji, što posredno guši domaću potražnju.

POLJOPRIVREDNA REFORMA U KINI KAO DUGOROČNI STRATEŠKI CILJ
Nešto dugoročnija mjera je već prije spomenuta poljoprivredna reforma. O njoj se puno manje govorilo, po našem mišljenju uglavnom zbog toga, što je takva reforma dugoročan strateški cilj, i u kratkom roku teško je mjeriti učinak. Cilj reforme je smanjiti razlike između urbanog i ruralnog dijela Kine, do kojih je došlo u ranim 50. godinama prošlog stoljeća, kada je Kina uvela sistem popisa stalnoga prebivališta. Unatoč snažnom procesu urbanizacije u posljednjim godinama, seosko stanovništvo predstavlja u Kini još uvijek skoro dvije trećine ukupnog stanovništva. Zbog nedostatka socijalno-zdravstvenoga osiguranja seoskog stanovništva, glavna namjera reforme je izjednačiti uvjete ruralnog i urbanog stanovništva.
Za početak želimo objasniti kakvi su kineski zakoni. Država, to je centralna vlada i lokalne vlasti, je vlasnica gradskog zemljišta, a s druge strane su seoske površine u vlasti seoskih zadruga. Te zadruge zatim dodjeljuju pravo za obradu zemljišta seljacima, koji su vlasnici nekretnina na zemljištu. U slučaju, da iz nekretnina seljak dobije dodatnu obradivu zemlju, ta pripada lokalnoj seoskoj zadruzi, koja mu je onda dodjeli na obradu. Glavni cilj reforme je ostvariti transparentan i pravedan sistem trgovanja s pravima obrađivanja zemlje, u kojem bi sudjelovalo seosko stanovništvo. Sa reformom bi seljaštvo u Kini prešlo iz diktiranog načina na tržišni način, koji bi seljacima omogućio bolju sudjelovanje kod prinosa zemlje, što bi se odrazilo u povećanju investicija u opremu seljačkih gospodarstava, te omogućilo veći životni standard ruralnog stanovništva. Standard bi se mogao povećati prvenstveno radi mogućnosti prodaje prava obrade zemlje u slučaju, ako bi radi manjka obradivih površina došlo do aprecijacije vrijednosti prava.
Jedan od najvećih potencijala kineskih seljaka predstavljaju prava obrade zemlje na kojima su sad njihova prebivališta. Trenutna površina prebivališta seljaka iznosi 20 milijardi kvadratnih metara, što po konzervativnoj kalkulaciji vrednovanja predstavlja 4.400 milijardi dolara, ili u slijedećih dvadeset godina, 5 % godišnji rast BDP. Ukoliko bi se nakon reforme te površine ponudile tržištu, to bi drastično poboljšalo materijalnu sliku seoskog stanovništva.

RAZLIKE IZMEĐU SAD I KINE
Ključna razlika između Kine i SAD je pored različitog stupnja razvoja, zaduženost i stanje tekućega računa platne bilance. Kina je zadnjih godina prestigla Japan kao najveći kupac američkih državnih obveznica. Zajedničke devizne rezerve Kine iznose 2.300 milijardi dolara, odnosno drugim riječima, polovinu kineskog BDP. Čak dvije trećine svih deviznih rezervi Kine je po ocjenama analitičara u američkim investicijama. Javni dug SAD je u kolovozu iznosio 7.480 milijardi dolara, odnosno 1.680 milijardi više nego godinu prije. Američka administracija predviđa, da će javni dug kao postotak BDP od 40 % u 2008 godini porasti do 2019 godina na 76,5 %.
Slična slika je također kod tekućeg računa platne bilance. Kina je u 2008 godini ostvarila suficit u visini od 426 milijardi dolara, a SAD su u istoj godini ostvarile deficit u visini od 706,1 milijardi dolara. U 2009 godini trend stanja tekućega računa platne bilance obiju država se okreće – kineski suficit u 2009 godini je manji, nego prije godinu dana, isto tako manji je i američki deficit.
Ako ukratko analiziramo trend štednje – kineska bruto štednja u 2008 godini prelazi 50 % ostvarenog bruto domaćeg proizvoda, od toga štednja kućanstava iznosi 25 % BDP. U SAD su kućanstva usprkos krizi malo povećala stupanj štednje. Tako da je štednja porasla od najniže razine, 1,2 % raspoloživog dohotka u drugom tromjesečju 2007 do sredine 2009 godine na 5,2 %. Više zabrinjava činjenica da pada omjer između dugova i ostvarenog prihoda kućanstava, koji sredinom 2009 iznosi 125,6 %, što predstavlja smanjenje za 5 postotnih točaka u odnosu na sredinu 2007 godine. Američki potrošač tako zapravo troši više, nego što privredi.
Analiza stimulacijskih paketa, koje su sa ciljem pomoći gospodarstvu namijenili SAD i Kina, je također vrlo zanimljiva. SAD je u veljači namijenila 787 milijardi dolara fiskalnoga stimulacijskog paketa za porezne olakšice, socijalne transfere, kredite za kupnju prve nekretnine, zdravstvenu blagajnu, infrastrukturu, itd... Iznos, koji predstavlja 5,4 % američkog BDP je po mišljenju analitičara povećao gospodarski rast od jednog i tri posto. Pored toga je SAD za TARP program* namijenila 700 milijardi dolara, a za program TALF 1000 milijardi dolara.

*Kratica TARP predstavlja Troubled Assets Relief Program – otkup loših investicija banaka od strane američkoga ministarstva financija, a TALF predstavlja Term Asset-Backed Securities Loan Facitily, pri čemu je američka vlada s ciljem oživljavanja trgovine sa ABS razvila posebni entitet (SPV).

Kina je za paket pomoći gospodarstvu namijenila približno 580 milijardi dolara (13 % BDP) za infrastrukturne projekte, te pored toga još oko 125 milijardi dolara za zdravstvenu reformu. Taj iznos je razdijelila na dvije godine, a većina od tih 580 milijardi dolara namijenjena je za projekte, kojima će se popuniti višak kapaciteta, do kojeg je došlo radi pada potražnje iz inozemstva. Zdravstvena reforma ima za razliku od infrastrukturnih projekata nešto dulji vremenski horizont, jer država želi sa povećanom zdravstvenom i socijalnom sigurnošću potaknuti stanovništvo na smanjene stope štednje. Razlike između SAD i Kine postoje i u potrošnji po stanovniku, što predstavlja potencijal u obliku konvergencije, a je to opće obilježje svih manje razvijenih zemalja.

GDJE ANALITIČARI VIDE DRŽAVE BRIC KROZ 50 GODINA?
Analitičari američke banke Goldman Sachs su mišljenja, da bi države BRIC mogle u manje od 40 godina po veličini preteći skupinu država G6 (sada ukupni BDP BRIC država iznosi 15 % ukupnog BDP država G6). Do 2050 godine moglo bi samo američko i japansko gospodarstvo biti među šest najvećih ekonomija u svijetu. Unatoč izuzetnom rastu, stanovništvo u Kini, u Indiji i u Brazilu bilo bi u prosjeku još uvijek siromašnije od stanovništva država G6**. Na donjoj slici prikazujemo, kada bi pojedine ekonomije po veličini mogle preteći odabrane razvijene države.

Izvor: Dreaming With BRICs: The Path to 2050, Goldman Sachs, 2003.

* Skupina država G6 obuhvaća slijedeće države: SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan.
Jedna od glavnih pretpostavki u procjeni, da bi BRIC države u kratkom periodu mogle postati veće od razvijenih država, je veći gospodarski rast. U ovoj krizi smo vidjeli, da su sa iznimkom Rusije, ostale tri BRIC države krizu prebrodile bez većih poteškoća. I Indija i Kina su ostvarile veliki gospodarski rast (oko 7 %), a po ocjeni Međunarodnoga monetarnog fonda je Brazil ostvario minimalan pad BDP. Pad gospodarske aktivnosti u Rusiji je bio u krizi mnogo veći, ali je sa rastom cijena sirovina u ovoj godini došlo do povećanja raspoloživog dohotka ruskog stanovništva, što može pogotovo u narednim godinama pozitivno utjecati na gospodarski rast.


DEMOGRAFSKA KRETANJA
Druga, vrlo snažna pretpostavka u projekciji buduće veličine svjetskih gospodarstava, su demografska kretanja. U tom pogledu se nam najbolje dopadaju Brazil i Indija, a u Kini je kod trenda kretanja broja stanovništva, već moguće primijetiti posljedice politike jednog djeteta. Isto tako u Rusiji očekujemo nešto slabiju demografsku sliku, pogotovo jer je postotak smrtnosti zbog skupine raznih čimbenika viši, nego u usporednim zemljama (oko 14 umrlih na 1000 stanovnika, a u svijetu taj omjer iznosi 8,2 umrlih na 1000 stanovnika).


UVOD
Budući da smo u društvu MP Invest uvjereni, da je skupina država, koju označavamo sa akronimom BRIC tek na početku snažnog i višegodišnjeg gospodarskog rasta, usudili smo se umjesto zaključka napisati uvod. Ulagači u Hrvatskoj imaju izuzetnu priliku iskoristiti taj snažan i utjecajan proces, koji pratimo u ulaganjima u dionički fond MP-BRIC.HR. Uvjereni smo, da BRIC regija sa svojom raznolikošću, izuzetnim potencijalom, te zdravim temeljima u ovom trenutku nudi jedan od najljepših i najzanimljivijih svjetskih investicijskih potencijala. BRIC države su krizu 2008/2009 iskoristile za reforme, transformaciju ekonomije, poduzele su niz mjera za aktiviranje domaće potražnje i smanjenje izvozne ovisnosti. Svi ovi čimbenici, izuzetna demografska slika, proces urbanizacije i stvaranja srednje klase, i sve veća važnost trgovine unutar skupine država su razlozi, da sve više i više ulagača svoj fokus (i novčanik) usmjerava u fond BRIC. Sa velikom vjerojatnošću vam možemo potvrditi, da je pred nama usprkos rupama na putu, nekoliko desetljeća vožnje po tom putu, koji će na kraju postati autoput.

Izvor: MP Invest d.d. Zagreb